Održiva budućnost i nine to five

Da imam snage da kažem da ću da dam otkaz dok završim ovaj posao koji sam započela i koji je moja odgovornost, a da pritom ne zaplačem ili da mi se glas ne promijeni dala bih sve.

Totalno clashing karakteri smo moj šef/direktor/menadžer i ja. Čovjek je drčan i grub, i kad priča normalno on se dere. Pored toga, s njim nikad ne znam šta su moje, a šta njegove odgovornosti, a nekad imam osjećaj da bi želio da mu čitam misli, bez da on nešto puno ulaže truda u naše razgovore, a naravno tako kako i jesmo totalno različite ličnosti s drugačijim logikama, ja to ne uspijevam da uradim.

Read More

Btw

Toliko dobro radim self care da iskreno mislim kad bih imala kozmetički salon da bi pokido sve, podero guzove, preuzeo kozmetičku scenu.

Još genetski imam čistu sjajnu kožu, mogla bih maglu prodavat kad bih prodavala preparate. “Da, uzmite moju kremu koju sam jučer izmislila i od koje mi je koža prelijepa cijeli život” već se čujem kako govorim. ?

Nisi drvo, nisi panj i risky poruke

Rizzične poruke u kasnim dvadesetim mogu biti samo u vidu mejla što se mene tiče. I tako nahajpana malo komentarima na svojoj zadnjoj objavi, malo Vasionom što vjeruje u mene u svojoj analizi, pošaljem mejl adresi što nađoh u oglasu za posao. Što mogu da znam je da je sigurno manje kreativan od ovog mog trenutnog posla, čemu se nadam je da je više struktuiran. Napravit ću edit ove objave kad dođem kući imam još nešto za reći.

O poslu i moja trenutna

Ništa mi ne govori jače da sam pogriješila struku ko kad uđem na linkedin i vidim uspješne ljude o čemu pričaju. Ne znam kome oni misle da su uzor, posebno ako znaš kakvo izrabljivanje iza toga stoji. Ako je to neki vrh – could not be me.

Druga stvar koja mi govori da sam pogriješila struku je sam moj posao. Apsolutno ništa smisleno nema u ovome što ja radim. Ako išta, mislim da pomažem bogatim da budu bogatiji, a siromasima vjerovatno i odmažem kao karika u ovom nekom lancu dešavanja.

Read More

Šta mislite o sebi?

Kada biste bili knjiga, koja knjiga bi bili?

Čitam Tramvaja jučer i skontam da je taj čovjek živo utjelovljenje knjige Lovac u žitu. I onda krenem razmišljat o drugim blogerima, ali ne mogu sa sigurnošću da pišem o tome.

Probudi se

Probudi se 2025-ta je, probudi se dvije hiljade dvadeset peta je i muškarci pričaju sa ženama. Nije bio budan i dalje, iako je gledao u jednu tačku otvorenih očiju, znala sam da nije sa mnom i da ne zna o čemu pričam. Imao je isti… Read more

San od 1.600grama

Šta god da krenem pisati zvuči tako otrcano i neposloženo. Tramvaj piše o tome kako blogeri ovdje imaju tu dozu misterije gdje pišu nekako u šiframa i ne dijele živote. I ja sad kad pročitam svoje stare objave baš ne mogu uvijek da znam šta… Read more

Sanjam sepiu

Povlačim riječi kad rekoh da samo nesretni ljudi pišu (dobro, učestalo). Teorija za sada je da ljudi koji legnu i razmišljaju pa možda onda to i napišu ponekad, lijepo i dobro pišu. Često me uhvati panika u misli da nisam gdje treba da budem. A… Read more