Sujevjerja dodju s nekom dozom nestabilnosti, tako nekako, nije uzročno-posljedično, samo je tako kod većine ljudi. Nadam se da će s godinama i to voda da odnese (nestabilnost, ne sujevjerje), pa da ću nekako kako kažu biti “whatever” da me ne upale neke gluposti kao na dugme. Najgore od svega je što ne reagujem pa u svojoj glavi rješavam konflikte koje su drugi započeli.

Što se sujevjerja tiče to mi odgovara, jer sam usvojila neke gluposti što mi život čine zanimljivijim. Kad imam deja vu, kažem sebi to je znak da sam na dobrom putu. Kad vidim svoj sretni broj, uljepša mi dan. Kad mi doktor kaže da sam bolesna, ubijedim sebe da bih mogla to da riješim uz par čajeva i snagom uma da će sve biti okej. Nije to skroz ni neutemeljeno, kao neki placebo efekat samo kroz sujevjerje. Godinu dana nisam išla na kontrolu da se ne opterećavam tim, neki dan odem i doktorica mi govori da na ultrazvuku ne vidi ništa.