Ciklus mi je dva dana ranije od očekivanog poremetio sinhronizaciju s punim mjesecom, a mislila sam da ćemo se mjesec i ja pratiti cijelo ljeto. Sad vam taj isti ciklus od mog manjka volje da ustanem i uradim nešto, donosi drugi post na dan. Tmi, govorim ja dok čitam komentare, sad vam isto donosim tmi myself. Ležim i pregledam slike od prošle godine i kontam kako sam vrlo, vrlo blizu da stvorim svoj mali svijet (sretno govoreći). Kompresovala sam jednog čovjeka iz 3 u jedan, pa mi je iz dečka prešao u muža i sada u najboljeg prijatelja. Nisam to očekivala, jer nisam isto tako očekivala da s druge strane puknu veze, pa se nit čujemo, nit razumijemo. Tužno je to u jednu ruku, u drugu je bilo potrebno da znam da mogu i sama, samo je ljepše sve skupa. Pa plešem i super mi je, i zatvorim oči dok mi reflektori udaraju u irise, mogu sama i lijepo mi je.