Sjećam se da me zvala L. na kućni kad bih došla iz škole da mi javi da je na TV-u “Notting Hill”. Bilo tada besplatno zvat se s kućnog telefona pa smo gledale tako poslije škole na mreži, “zajedno”. To je kad nađeš na TV-u blago. Ne znam što me L. zvala baš i isključivo kad taj film bude, nije ona nikad bila iznimno romantičan tip, ili nije pokazivala.
Sjećam se da me A. tad u srednjoj školi pogledala zakolutanih očiju i rekla da ona ne bi nikad tako šetala sama “onako” po gradu poslije učenja. Trebala sam tad sebi negdje zapisat da nije dobro biti okružen malograđanstvom, a kamo li se družit s njima, ali nisam. Mislila sam da sam ja jedna od “onih” što su smiješni i šašavo svoji, ali nisam, to se ispostavilo kao normalno, poslije i nužno. Kompleksi se prenose vrlo jednostavno, unutrašnji monolog i aha momenat “…you’re not my friend boo, huh?” se može reći i na glas, sumnjam da se čovjek često zezne u toj pomisli.
Puno toga se ureže u memoriju, podsvjesno, pa kad zaključiš da postoji veza i da nije slučajno bude ti milo.
Sjećam se da smo u spavaćoj sobi seka i ja imale globus, globus lampu. Morale smo tako jer nam je otac profesor geografije, čovjek sa noćnim morama i mjesečarenjem kao PTSDom pa su lampe bile nužno rješenje. Sjećam se da sam voljela da Globus bude okrenut na Afriku jer zbog jednog jezera kao oka i brazdi prema okeanu izgleda kao čovjek s pundžom, a kad gledaš s druge strane izgleda kao kralj s bradom.
Kad sam bila jednu godinu vani na studiju uhvatila me velika nostalgija za porodicom, otišla sam taj dan u pinakoteku i na jednom dijelu je bila zavjesa da se uđe u interpretaciju umjetnikove sobe. Ljudi moji, kad vam kažem da je soba u mojoj glavi imala istu dušu kao ta naša dječija soba, nadam se da mi vjerujete. Vjerovatno pretjerujem, vjerovatno je bilo samo do mraka u toj sobi i tog istog istactog globusa okrenutog prema Africi. Bilo mi je došlo da plačem od radosti. Kako je ovo čekalo mene da uđem?
Sjećam se da smo u toj sobi imale sat u obliku teniske rekete, pošto više nije radio mama je presovano cvijeće polijepila u taj okvir od sata. Dugo vremena mi je ta slika bila potisnuta u glavi, da bih se ove godine sjetila da je tu glavni cvijet na 12h bio iris, perunika. Novim putem južno od Stoca, irisá ima bezbroj, izgledali su planski posađeni, ali ko još sadi cvijeće po regionalnom putu u nas? Niko. Pa sam pomislila da se sam Bog pobrinu za to, a i ne bi bilo onako lijepo da su to sadili ljudi. Prvi put sam svjesno odlučila koji mi je najdraži cvijet. Do tad su bile no-brainer faze tratinčica-suncokret-lala-kala-ljiljan, ovim redoslijedom.
S čime si se više vezala iznutra, doživljajno – s čovjekom sa punđom ili s čovjekom s bradom?
Možeš li se sjetiti kojeg si prvo “ugledala”?
Pardon, kraljem s bradom.
O cvijetu irisa:
“Prelijepi cvijet irisa rasprostranjen je čitavom zemaljskom kuglom, a od pradavnih je vremena ljude fascinirao svojom nježnom ljepotom. Stari Egipat štovao ga je kao božanski i kraljevski simbol, a u grčkoj mitologiji postoji priča o boginji Iris ili Iridi koja je raznobojnom dugom šarala s visina, prenoseći poruku bogova na Zemlju. Tamo gdje bi duga dotaknula tlo, izrastao je cvijet, svaki put druge boje.
Ovaj neobičan i veličanstven cvijet od davnina je poznat i u Hrvatskoj. Njegov naziv perunika potječe iz slavenske mitologije od staroslavenskog boga Peruna i njegove žene boginje Perunike. Prema drevnim pričama, kada bi munje boga Peruna udarale su zemlju, ostavljale su iza sebe perunike raznih boja. Kajkavci su boginju Peruniku poznavali kao Ljelju pa taj cvijet zovu ljeljuja, a na dubrovačkom području taj božanski cvijet zovu bogiša.”
Čitala sam o tome i još mi je draže jer volim mitologiju, gledala sam po svijetu ostale perunike lijepe su i one, ali naša je najljepša. Iris illyrica ☺️
Zvučat ću čudno, ali boli me briga, bila sam dijete.
Prvo sam ugledala čovjeka s pundžom (kovrdžava kosa), ali kasnije mi je u mašti postao zloćast ugledala sam mu zloradostan osmijeh, pa mi onda bilo draze gledat kralja 😀 on je bio kao pravedan. Ako ima neko značenje ovog pls share 😀
Pa…
Ovo je interpretacija, nikako ne pretenduje na tačnost, posebno ne na istinitost, ali mislim da si odgovor dala samostalno, u samom tekstu, ali indirektno.
Taj zloradostan osmijeh (prekrasna kovanica uz odgovarajući akcenat👏) , tako se često zna vidjeti u nepatvorenom obliku kod djece uzrasta od jedno šest do, hmmm, 12 godina starosti(?).
U tekstu si opisala taj unutrašnji proces prepoznavanja od ti nisi moj drugar/ica(?) zbog ne znam zašto do ooo, potvrda(!), sada znam zašto.
Kralj bi mogao biti predosjećaj ulaska u odraslo doba, činjenice a ne osjećaji – ne juriti za onima koji su intrigantni, nego biti uz one koji vrijede (prema tebi). Ovdje je zanimljivo da je kralj muško, nedvojbeno (brada) – muški princip je simbol racija, dok je čovjek s punđom muško sa feminiziranom odlikom – punđa, i još je kovrdžava kosa u pitanju (simbol rustikalnog, neobrađenog).
Ukoliko, generalno, više imaš povjerenja, onog impulsnog, intuitivnog, prema muškarcima nego prema ženama, i to na nivou poznaničke ili drugarske ravni (ne govorim o rodbinskim ili dubljim odnosima) , možda bi i to moglo biti značajno da se doda🤗
Ima tu podobro istine, iako me priroda vuce vise prema zenama, imamo vise zajedničkih tema i na prvu se s njima osjecam sigurnije. Pokazalo se bas na toj rodbinskoj ravni tako ❤️🩹 malo mi se bas to povjerenje poljuljalo, ali nikako ne generalizujem jer me opet priroda vuce ženama. Prema poznanicima sam opet lakša sa isfeminiziranim muškarcima ili ženama. Ali očito mi je dugoročnije sve s muškarcima, i manje intenzivno… uhh sto se napričah, iskorištavam ove razgovore kao besplatnu terapiju
♥️
Ma, ovo je samo razgovor🤗
Lijepo napisano, al ono kad ne znas šta bi rekao ne stavljaj samo like, nego ❤️
❤️
Jesu prunike lijepe, imam i ja posađene ispod prozora spavaće sa tulipanima i meni najljepšem cvijetu što sam ikad vidjela. Mužu sam toliko o njemu pričala, pa me iznenadio pretprošle godine, nije mi htio reći da ih je posadio. I kad su nikli ti aliumi ljubičasti, ah, samo brzo prođu, ali kad su u cvatu te loptice su💜
Uglavnom, imam i suncokret, ruže. Trebam još zumbule posaditi, što su mi isto među favoritima, i bit će komplet svega što volim, ali tražim one starinske, blijedo ljubičaste, moja nana ih je imala pod prozorom spavaće sobe, pa kad ujutro otvori prozor to sve miriše, samo i oni brzo prođu.
U vezi sobe i osjećaja, opisa ❤️
Što mi je lijepoo što te muž sluša, osluškuje 💜💜💜
Lisac🔥❤️ je to, moja undine, ali ne znam da bi mi iko držao pažnju bolje zadnjih 28/29 godina, ove godine će nam 20 godina braka.
Bilo je i lijepih i ružnih godina, bilo je momenata kad sam mislila da će kraj, ali ostali smo skupa i u periodima kad smo bili u svojim najgorim verzijama i pojedinačno i skupa, jer mi smo skupa rasli. Koliko god on djelovao zreo poslije rata, ipak je on bio dijete od 19/20 godina kad je u to sve upao, a uvjerenja sam da nas ta iskustva samo otrijezne bolje, a onaj proces zrenja što trebao ići u nekom normalnom okruženju ostane zaleđen i treba vrijeme da to otpusti. S druge strane, kad si mlad, ti sve idealiziraš, nesvjesno stavljaš teret bezgrešnosti na čovjeka od krvi i mesa, svoje samopouzdanje gradiš oko tog čovjeka, mjeriš se njegovim pohvalama i gledaš da to ide u smjeru s manje buke. To su bili trnoviti putevi da se individua pojedinačno izgradi i njegova i moja. Zajedništvo, porodica to je pos'o od 24 sata, sere ko god kaže da to ide glatko, ti moraš slušati i šta ti govoriš ali i šta je on čuo dok govoriš i obrnuto.
Ali, kad te neko voli, a da pri tom ti sebe ne voliš to napravi pakt neki, što dođe kao štit pred svim šta život nanese. Najbolje mi je tako objasniti naš put. Sorry što sam poduže, ali nekako, kad javno govoriš, trudiš se, bar ja, biti što objektivniji, to nije isto kad 1:1 razgovaraš s nekim o sebi, jer onda daješ samo svoju perspektivu. A mislim da sam dala objektivan prikaz kako ja vidim svoj put do ovih alijuma❤️🔥
Dragocjeno za sve na početku tog puta.
Divna Fey♥️✨
❤️
Draga Fey počašćena sam što si se otvorila ovdje, nije mala stvar priznati to sve i na kraju imati pozitivno racionalno gledište, ni izromantizirano, ni pesimisticno. Što meni jednom jedna blogerica napisa “realna romantika” i ja bih to vaše tako nazvala. Rijetkost je to 💜
Teško se otvaram, ali onog momenta kad to mogu, znak mi je da je to lanjski snijeg, naučena i prežvakana lekcija koju mogu objektivno posmatrati, bukvalno, kao da je tuđa, tako da… ne sekiraj i uživaj ❤️😘🧚🏼
Stoji mi neki globus “kao ukras” na polici, sad sam vidjela čovjeka sa bradom i mislim da više nikad neću vidjeti samo tako Globus… ne bi mi ni napamet palo hahahahahah
Bgm Romanoff ja sam mislila da mi dijelimo većinu fiks ideja i maštarija.
Kad odeš kod nekog ko ima lamperiju na stropu, virni malo one godove ugledaćeš puno jelena ili onih lemura