Vizualizacija je tehnika koja mi je pomagala da dopunim ono što nemam u sebi dugoročno – volju, taktiku pa i takt. Smatram da sam je imala nekad kad mi misli nisu nadopunjavali produžeci svijesti u tehnologiji (neka vrsta artificijelne kolektivne svijesti ako ćemo da je romantiziramo), tj. U periodu kad sam sam bila dijete sve je to super ferceralo.
Da penjanje nije divan predivan sport onako kako samo ono može biti, možda mi nikad ne bi došlo do pameti da je to jedna od bitnijih metoda za dobro ispunjeno preživljavanje.
O čemu se radi? Vrlo je slično nečemu što (barem mislim da) smo svi radili ili još radimo pred spavanje. Zatvoriš oči i zamišljaš best case scenarije.
Na stijeni to stručniji penjači od mene rade – tako što legnu ispod stijene i vizualiziraju svoje korake prije nego sto se i krenu penjati. U šahu je slično, samo što onda moras uzetu u obzir protivnika i vizualizirati šta će on iduće auraditi.
Mislim meni se realno u ta dva sporta ne da previše misliti o budućnosti, uspijem to uraditi u maksimalno 3 koraka naprijed i onda mi se već previše igra da bih sad čekala full vizualizaciju.
Tako mi je i u životu… Mislim nebitno…
Druga stvar koja mi naumpada je moć i istinitost govora ili bilo koje druge forme predstavljanja. Ako neko, tipa slikar ili performans umjetnik radi nesto možda nama neshvatljivo, srž može biti objašnjena riječima. Ako umjetnik ne zna da je objasni, onda mislim da ni ne zna šta radi.
Tako i ja sebi pokusavam objasniti stvari koje su mi lijepe i koje mi zapadnu za oko, mislim da mi pomaže u boljem shvaćanju stvari i sebe. Zato ne kontam Picassa nikako, osim njegove komercijalne strane, to da je lakse bilo masovno producirat ono sto je on uradio.
Ni za sta u zivotu nisam vizualizirala put do tog, vec to sto ti kazes: vidim konacni cilj i dva koraka ispred sebe. Tip sam osobe da ako dugo sjedim i planiram, od tog nista nema 😅
Ovo za umjetnost, o tome nikad nisam tako razmisljala, bas interesantan pogled na to. Npr Andy Warhol vs Basquiat vs Haring 🤔🤔 sad cu o ovom razmisljati pola noci xd
Drugacija umjetnost u pravo vrijeme, na pravom mjestu. Andy je pokrenuo nesto drugacije, bas kao sto je i Picasso pokrenuo nesto drugacije, ali evo Picassa sam uspjevala vidjeti uzivo i donijeti vlastiti zakljucak bez da iščitavam praises about him, i prosto vidim “not giving a fuck” dosta nedovršenih stvari u njegovim djelima… ma prosto to – boli ga dupe nekako.
Ostale ako skontam mozda i napisem nesto. Za sad u Haringu vidim tehniku koja moj osjecaj subjektivno lijepog moze da pobijedi anytime, jer je ovo tako tesko za uraditi.
“Ako umjetnik ne zna ni da objasni, onda ne zna šta radi.” Ovo si dobro potrefila.
Ihh… cuj potrefila… gle njega sto bi da mi umanji trud u razmišljanju cccc 😅
Nije spam, bar ne namjeran. Ova tvoja šahovska ploča i figure na njoj su skroro pa identične onim koje je imao moj rahmetli otac u svojoj brijačkoj radnji, pa kad ja odem u svoj rodni grad, on bi donesi šah kući da on i ja odigramo koju partiju jer je znao da to volim, iako sam bila slična tebi u planiranju poteza unaprijed, jedan, eventualno dva ..hehe..nekako sam uvijek išla na sreću. Ponekad je i palilo, ali samo ponekad. 😊
Bili su serijiski izgleda.
I moja kuca je imala jedne slicne, samo s plišom unutra