Kako kažu – za sreću je potrebno malo, potrebno je dvoje… potreban je tvoj mali krug… tvoj univerzum.
Ono što slijedi u daljnjem tekstu nije romantično…
Na taj isti način, s istom misijom stvaranja svog univerzuma, ruska elita dodje u glavne evropske metropole i kaže: eh tu, tu ću da živim, sviđa mi se. Uličari, beskućnici, ljudi koji mole za guc espresa na ulici, njih ćemo da oduzmemo iz ove računice, jer sam ja stvorio sebi svoj mali svijet, tu u najljepšim evropskim gradovima, jer je neko rekao da je to tako. Iz računice ćemo da izbacimo savjest – all good, well done.
Na taj isti način, nama sirotima dolaze Arapi, svih vrsta.
Prvi put sam čula za rasizam prema istim dok sam se jednom vozila busem iz Njemačke. Gospođa do koje sam sjedila je maloljetnoj meni objašnjavala kako nije uredu da oni dolaze i ni trunke se ne približe i prilagode našem bontonu i kulturi. Sve o čemu sam tada mogla da mislim je – je li se ona kao auslender približila Njemačkoj kulturi, i zašto mi ovo sve priča kad je i ona negdje migrant, odakle taj rasizam i gnjev? Mind you, to je bilo prije 10-15 godina, kad taj problem meni nije bio ni približno vidljiv, možda čak nije ni postojao u toj mjeri u našoj državi. Kad pomislim, tako u mladom mozgu i treba da bude, sa 17 treba da budemo otvorenog uma, vizionari, širokogrudni, istražimo sve maksimalno i onda odlučimo šta nam godi, zauzmemo stavove koji mogu naposlijetku bit i konzervativni.
Sada za bajram sam išla do sela muževe porodice, na put oko svijeta kako ga neki zovu. Strah od propuštanja nas je natjerao da odemo i do sela moje porodice, to je na drugom kraju općine, ako ne i kantona, prvi put za oboje da vidimo odakle potičemo, prvi put da on shvati što bih htjela da mi je alias Uma (kao žena sa planine). Oba sela su prepuna stećaka i neke posebne energije. Side note: skontala sam da se iz tog mog sela negdje u daljini vidi čak i Zelengora (možda i Vasionkino polje) što nisam prije znala.
Cijelim tim putem oko svijeta prošli smo tri totalno različite flore i faune, nijansirane možda i sa 16 različitih ekosistema. Moje osnovne dvije misli na tom putovanju su bile: “Bog je najbolji (pejzažni) arhitekt” i “Ne dajte Arapima da vide ovo mjesto”.
Nastaviće se… do tad slika s tog puta
Sad bih nešto rekla, a neću😁
Ma hoću. Arapi su nekulturan, prljav i lažan narod.Ničemu neće da se prilagode, drže samo svoje.Preplavit će oni Evropu za koju godinu, ev u Njemačkoj su na svakom ćošku već.
Hahhhahaahahh sto me nasmija ova promjena odluke u istom komentaru 😂
Tramvaj je svojevremeno puno pisao na ovu temu /insertDaraBubamaraDobroJeRekla.gif
Imam puno posla sa njima pa znam kakvi su, zajebali bi rođenu mater.
To su stvari kojima se i mi moramo naučiti prilagođavati, niko nije pretplaćen na statiku, ni migrant, ni domaći.
Pozadina svega je drugačija i ona ružno porađa, migrant na Zapadu je dio ekonomije, migrant igdje je dio ekonomije, čega je tek puki vlasnik imovine dio.
Rasizam je bolest duše, a ne društvena osvještenost, koliko sam ja za ovih godina shvatila.
Ja sam malo požurila ovo objaviti bez da sam napisala taj drugi dio, gdje bi se vidjelo da je ovo više stvar klasizma, nego rasizma, jer pričam o bogatim arapima koji dođu i pokupuju čitava sela, a ne o migrantima koji idu trbuhom za kruhom i koji možda ni nemaju pristup za integraciju.
Ako i ima rasizma to je onda prema našem narodu, prema domestic people ko što se kaže… koji kroz historiju ima inferiorni narativ prema sebi, a znamo da u drugu stranu arapi imaju superioran narativ prema sebi, kao narod sa zemlje gdje su nastajale religijie. Tako da ti mi u ovom slučaju s njima dođemo više kao što su aboridžini došli bijelcima, maje, inke i asteci – španjolcima itd. Nisam sigurna da sam baš za globalizaciju te vrste.
Kako god, ev Selina je objasnila i ovo sam i mislila kad sam napisala komentar, ima njih sigurno i dobrih, ali pisala sam o ovima sa kojima se ja susrećem.A oni nisu dobri i nemam šta uljepšavati kad je tako kako je.
A niko da ti kaže da ti je slika prelijepa i da znaš da sam te baš ovako zamišljala🙂
Draga Senjora hvala ti, baš sam se premišljala da je zamijenim sa ovom slikom magaraca koju sam ja uslikala, ali još nisam prebacila slike sa aparata 😀
Nekad skraćujem jer je meni jasno šta sam htjela reći: Pozadina je drugačija pa porađa ružno. Šta sam ja mislila pod ovim, a ja ne volim o politici brstiti jer sam radom za političare vezana, je sljedeće: naši političari, svi, su gladni, nije nijednog sit kurac napravio, oni kad osjete da od nekog mogu imati korist prostru se kao kakva pohotnica ne bi li dobili šta hoće, to je obično u vrijednosti nekretnine neđe tamo i ne možeš ni zamisliti kako su bezobrazni u zahtjevima, najgore je što oni misle da ti ljudi preko puta njih to ne vide. A vide, nisu ćoravi, oni o njima loše misle, jer nemaju dostojanstvo, ne pokazuju ljubav prema zemlji, to se sve vidi kad se na tim sastancima vrata zatvore. Ti ljudi, i o nama onda isto misle jer smo mi njih birali. Dakle, pozadina takva može poroditi samo takvog vlasnika nekretnine koji će se ponašati superiornije. Uz to sve, Undine🩵, naša sela su prazna, to je fakat, gradovi su poluprazni, košnica je samo dolinom Bosne u F,a u RS, imaš BL, ovo ostalo je fajront ili predfajront. Nije to klasa što oni pokazuju, već reciprocitet, oni su se prvo osjećali kao vreća novca i bankomat, pa u skladu s tim i njihovo ponašanje. Da li je meni to drago, nije, nemam ništa protiv da ovdje dođe ko god hoće, osim fašista i cionista, ako će biti dio ekonomije. Ali, složit ćeš se, o ekonomskom državnom dijelu su trebali misliti ljudi preko puta ovih prvih što su dogovarali, osim što su, eto mislili o svom kućnom budžetu. Ovo je beskrajno tužna tema i ne znam da će se ikad riješiti, kao i svaka koja nas zamara, jer se mi u Bosni samo posljedicama bavimo. Izvini što sam duže, ali nekad tako mislim da sam rekla, a nisam.
Voljela bih da nije do nas, da se oni ne ponašaju tako prema nama kao prema svojim slugama samo zbog naše politike. Baš tako, jako tužna tema koja nam svima treba burstat naš mali bubble 😣
Radila sam prije 10ak godina za jednog Arapa i imala sam susret s jos nekim. Selina bi nam mozda najvise mogla reci na tu temu.
Jesu malo drugaciji od nas, to tako i mora da bude, sasvim je normalno i ocekivano. Moje iskustvo kaze da su izuzetno, ali van svake (meni poznate) granice velikodusni, srdacni, vedri, ali i aljkavi 😀
Doduse, imala sam susret sa dva decka koji su svojom urednoscu mozda bili izuzetak tom stereotipu, ali opet… jedan od njih je odrastao u Kanadi, pa mozda i to ima veze haha
Sad kad se sjetim arapa koje sam upoznala u akademskom kontekstu, baš tako i spada moja generalizacija, svi su velikodušni srdačni i vedri. Za “aljkavi” zaista ne znam, ali ljudi koji iznajmljuju kuće njima su znali pričati takve stvari. Što se mene tiče.. ja zaista ne bih htjela pripisati ikome taj stereotip jer je to stvar njihove intime i onoga “kakvo im je u kući”, to nije moja stvar, i ne bavim se tim niti bih to da osuđujem. Može biti da im je skupo bilo povesti sluškinju, što već jest “moja stvar” tj. to je nešto što me interesuje, npr. da ispitujem do koje granice je to normalno tako i kakve socijalne strukture taj poredak stvara.I taj osjećaj superiornosti nad drugim narodima, manjak volje za prilagođavanje ili poštivanje tuđe kulture itd.
Ne vole ljudi kad ja komentarišem, al hajd. Mi prvo moramo razumjeti da postoje dvije različite strane Arapa: Arapi Magriba i Arapi Halidža. Arapi Magriba su Afrika – Maroko, Alžir, Tunis, Egipat, svi oni siromašni, dodati Jordan, Siriju, Palestinu, Liban, Irak (svi oni bi imali nešto reći za sebe i protiv Arapa, ali i za Arape protiv Evropljana, bilo kojeg obojenog naroda). Arapi Halidža su bogati Arapi – Saudija, Bahrein, Kuvajt, Oman, Katar, Emirati i Jemen (iako prilično siromašna država, ali imaju nafte pa imaju i potencijal). Ja sam probleme u Dohi imala samo sa Arapima Magriba, ovim Halidža nikad za nikad. Izlazila sam i sa Magribi i sa Halidži, Magribi lažu na vagone, Halidži su brutalno iskreni pa čak i ako su playboyi, partijaju i šta god, al barem ti u brk kažu. Magribi će glumiti ludilo vjerničko, a ‘vamo zlo neviđeno. Naučila sam još da je najjača crna magija od Magribija naročito iz Maroka, najviše onih koji se protive istom među Halidžijima. Razlikuju se po jeziku, po dijalektima, po kulturi, po nošnjama, po jelima i sve redom. Ovi Magribi, bliže Evropi a i zato što su kolonizarni, više teže da budu u Evropi i pate za Evropom, guzice bi dali za EU pasoš ili da upišu dijete na EU fakultet. Ovi iz Halidžija kupuju Evropu, mogu ići gdje hoće, nisu ni ludi za Evropom previše, bukvalno nisu napaćeni ni za čim, vole pustinju, i većina evo ovih mojih godina sad bi postali beduini ponovo. Magribi više laskaju, lažu i manje vole. Halidži više poklanjaju, šute i vole ko ludi. Dobila sam ponudu za brak od Egipćanina i Jordanca, i obećanje kad se smiri da će me ženiti i Tunižanin ako bih ga čekala, svakom je u pozadini bio fetišizam boje moje kože i moje “egzotično” odrastanje, gledanje na svijet i neovisnost o muškarcima tj. samostalnost dok nismo skupa. Čim u vezu, ne bi ti dali da dišeš. Dobila sam ponudu za brak i od dvojice Katarana. Obojica su obećala isto – samo da me voliš, cijeli svijet ću ti staviti pod noge. Nema uslovljavanja, nema ograničavanja, nema ničega; volim te kakva jesi i nemoj da se mijenjaš; i djecu da mi takvu napraviš da budu kao ti, a ne kao ja. Zlo u svemu je što bih im bila druga žena; osim ovom Tunižaninu sa zelenim očima i svijetlim tenom za kojeg kažem da ne govori ime i 100% Francuz, ali kao što rekoh – on se još nije smirio pa eto čekajući godoa. lol
Meni su Arapi okej, nisu aljkavi, nisu ni odvratni, ali kako koji i kako gdje. Arapi Magriba kad dođu u Evropu važi ona omia mea mecum porto, neće ti se taj asimilirati; što je najgore još će te napadati i govoriti ti da se ti mijenjaš. Doživljavam te komentare svakodnevno kao – živiš u arapskoj državi, uči arapski, šta si došla ovdje bla bla (Egipćani, Jordanci, Sirijci, Alžirci), dok Katarani te vole i poštuju jer si došao u njihovu državu i da živiš tu stotinu godina i dalje te smatraju gostom od jučer i trude se da ti ugode i prilagode život.
Ali, živjela sam ja i u Briselu. Većinom su tamo Arapi Magriba – stoji: aljkavi, prljavi, glasni, ukratko odvratni i još kraće: ne miješaj se. Odmakni se. Okreni glavu i ne gledaj. Nisu se asimilirali i neće nikad. Dok sam ja živjela tamo, ja sam od prvog dana radila i studirala, dok su oni većinski bili na socijalnom koje je prvih god dana bilo 1200eura, a potom su spustili na 600eura da potaknu mlado stanovništvo Magribija da rade, pa je krenula pobuna. Onda su krenuli oni teroristički napadi pa su izgubilli gotovo sve i gurnuti su na marginu društva i socijala je pala na 300eura. Iskreno ja se ni sa tih 300eura ne slažem. Zašto? ako sam ja došla da radim i živim u Brisel, učim jezik, školujem se, borim se, ASIMILIRAM SE (dokaz zato su svi članovi te moje rodbine koja u Briselu živi neki od 1979.god neki od 1989. i 1991. godine, svi obrazovani, tečno govore franscuski, na dobrim pozicijama, druže se sa Belgijancima iako redovno se ide na bajramsko sijelo i svi slušaju Kemala Malovčića i Asima Bajrića, ali hej znaju kad hoće i da se ponašaju sa Belgijancima), tražim si posao, radim i privređujem, i ne dobijam socijalu, zašto bi i oni???? Zašto bi bilo ko sposoban dobijao išta džabe?
Tako ako nas iko preplavi, preplavit će nas najgori soj Arapa, Magrib, koliko god oni kulturalno bili lijepi i jao lijepi Marakeš, lijepi Kairo, blah blah. Oni bogati su i kulturni i obrazovani i odmjereni. Oni će nas kupiti, s njima je ok, al s njima dolaze kompleksi više vrijednosti što je drugačija priča.
Usput, Tz i Gornja Tz su donijeli zakon prije koju godinu zabrane prodavanja zemlje Arapima. Podržavam za cijelu Bosnu jer eto može se. 🙂
jel tamam moj pov? :heart
vidis, sad kad si ih stavila u kategorije, tacno jeste tako i kako si opisala – ovi aljkavi su iz Iraka bili, a ovi fini, uredni i odmjereni iz Kuvajta 😀
Samo piši i ne smeta nikome, samo se zezamo da bude obilno, a tu smo da čitamo tako da sigurna sam da ne smeta.
To je tvoje iskustvo i validno je jako jer si sigurno imala dosta ljudi da uzmeš u tu statistiku, čak i dvije države drugačijeg socijalnog poretka da vidiš u kakvom sistemu se ljudi ponašaju bolje, i da nije za sve ta socijalna skrb i da nije izvuka najbolje iz ljudi.
Voljela bih da naglasim sebi da ne bih otišla predaleko u suludu političku korektnost, da su to predrasude i stereotipi izvučeni iz iskustava koji tebi treba da služe da daljnje socijalne kontakte i ophođenja, da znaš kako s kim nastupiti, ne vidim negativnost tu, i ne vidim rasizam.
Eh to iz Tuzle što govoriš, to je trebala biti poenta ovog teksta, ali toga ću da se dotaknem u pt. 2.