Iako ne mogu da se pomirim sa svojim unutrašnjim glasom koji je kao da čujem svoje roditelje dok mi govore – ne možeš to obući ovako je ili onako, pokrij stomak, digni majicu, obuci nešto preko, to ipak jest jedna psihološka činjenica, to da kako pričamo s djecom postane njihov unutrašnji glas.

Zbog toga svaki family function mi dodje da plačem od toga jer ne znam šta obući. Tako je prošao i ovaj bajram. Pored toga što smo pospremili većinu stana, ja sam izdvojila odjeću na zimsku i ljetnu, ono što je ostalo je mizerno malo ljetne odjeće, kad zbrojim šta je od tog work appropriate ili baš tako za neka porodična okupljanja ili polu svećane prilike, dobijem jedno veliko ništa. Kad kupujem često zamišljam best case scenarios, kao ljetni izlazak u grad, nečiji party, koncert vani, pa i to što imam je zapravo ono 1% kako živim ljeti, mislim da je to suština mog problema. Kad uđem u ozbiljnije trgovine gdje se oblače gospođe prva pomisao mi je: ma što će meni ovo da se ovako rano postaravam sa širokim bluzama i tunikama... Ne pomaže mi ni trenutna moda, iskreno. Sve što izlazi od robe nije nešto modest, uvijek će jedan dio tijela da bude gol, ma i kad izgleda modest velika vjerovatnoća je da je majica kraća od standarda, posebno ako je ljetna odjeća. Muž mi često kaže, tebi je sevap dati ili kupiti nešto. Onda uslijedi hiperfiksacija na taj jedan odjevni predmet dok se ne ispere skroz. Ako ništa imam manje odjeće da slažem u ormaru. O mojoj hiperfiksaciji su upoznati i svi moji bližnji, otac mi se smije i pita me “je li to onaj tvoj sretni džemper” kojeg stvarno ne mogu da napustim iako ga imam već 14 godina, i u odličnom je stanju. Da sam barem znala kako se brinuti o svoj odjeći na vrijeme, mislim da ni sad ne znam kako prati pravilno, sušiti pravilno… mašina za sušenje je trenutno moj neprijatlj broj 1.

Fun fact učila sam se da šijem da bih prevazišla ovaj problem što mi se nikad ništa ne sviđa u trgovinama, drugi fun fact je da mi je mašina u kvaru i stoji i skuplja prašinu već 2 godine.

Htjela sam da pišem o Iranu i Bosni, i onoj njihovoj revoluciji koja će i nas dočekati ko da gledam… i o muškim emocijama… drugi put ću, napomenite me.