Facebook u posljednje vrijeme ima takav safe-space algoritam da mi dodje kao soother kad sam pod nekim stresom. A s obzirom da prolazim kroz pasivan i the most heart-breaking-gut-wrenching prekid prijateljstva ikad, pod stresom sam često. I tako online sam još češće kao escape mehanizam i to je sad cijeli Proces, koji evo traje. Baš puno smaram o tome na blogu, i ujedno uvezujem sve druge odnose iz svog života, roveći… tako da sam se dotakla puno nekih stvari o kojima inače ne pričam.
Bez šale – osjećam se osjetljivo i u ovom virtualnom prostoru i dobivam dojam da pričam nekom ko me poznaje, ili ko gleda sa strane i osuđuje, ne pomaže mi to. Vidjela sam to na internetu (xD) da ljudi sebe s namjerom stavljaju u osjetljive položaje u javnosti, da bi prevazišli internalizovani osjećaj blama, pa legnu na pod na sred stanice i tako. Ne znam što to sad spominjem, ali jest mi interesantno.
Ne mislim ni da ljudi jesu samo ono što misle o sebi, ne znam ni jednu osobu toliko sigurnu u sebe da ih dojam o njima samim ne dotakne. Podsjeti me na onaj citat “You are a woman with a man inside watching a woman. You are your own voyeur.” Mislim da je to najspomenutiji citat 2024. godine.
Ljudi su nekad ili postaju ono što drugi misle o njima. I to sam vidjela na internetu, hipotezu da će učenici napredovati na predmetu onoliko koliko učitelji u njih polažu nade. Dobro nisam toliko hronično online, vidjela sam to i na svom primjeru – koliko mi je tjelesni bilo mrzak predmet jer je profesor imao pretpostavku da sam ja kao štreber s dobrim ocjenama i žensko nesposobna za osnovne mehaničke poteze. Koliko mi je drago što sam to sad opovrgla sebi, i kako sam sad super sa svim sportovima koji ne uključuju loptu. To me podsjeti da moram zanemariti manikuru i vratiti se penjanju pred ovu sezonu, nekad mi je to bio self soothing mehanizam.
Današnji dan su zabilježili ljudi koji su trebali samo neki mali savjet u nadi da im stvarno treba moja profesionalna pomoć izašla sam u susret iako me taj čovjek 15 minuta poziva uvjeravao kako on shvata da sam ja išla na fakultet da bi te stvari mogla uraditi za 5 minuta. A ja sam ga uvjeravala da ni jedan posao nije 5 minuta. Zbog tog ponižavajućeg razgovora i mansplainanja odlučila sam da ne naplatim ništa, iz ponosa. Cjenkanje mi nije jača strana. Došla sam da vidim s njim to i čovjek me je oprao na ruke, na svaki moj prijedlog on je imao kontru. Zapravo on ne zna šta hoće ni od mene ni od sebe i možda se nadao da ja to odlučim umjesto njega. Svejedno taj sastanak je bio toliko iscrpan da je koštao više od svih para koje sam mu bila zacijenila. Uprkos tome rekla sam – niste dužni ništa.
Trebala si naplatit svoje vrijeme koje si potrosila na budalu, ti si se skolovala za to, ulozila truda i rada, da li ce to ko cijenit je njihov izbor. Ali ti cijeni sebe i naplati svoje znanje.
sad kad razmislim krivo mi je što nisam nešto ironično rekla, kao – vidim da vam je teško da platite, a ja budala napravila najugodniju atmosferu i opravdanje zašto ne treba platiti da izbjegnem neugodu s obje strane…
što je najgore imućni ljudi su u pitanju, znači nije ovo bio merhamet.
hajde i ovo mi je škola
Treba se ipak paziti šta se gleda i šta se čita i piše na internetu i ko ti čita i piše.
Imali smo prije ovog Blogger. ba opciju na komentarima, gost mogao doći i ostaviti komentar, nisam u životu ružnijih bljuvotina pročitala, doduše kod drugih, ja sam kod sebe zatvarala komentare za goste.Strašno je to, taj neko ko piše ne razmišlja koliko može nekoga uvrijediti, a on se pravi dasa tamo negdje iza zastora.
pa iako sam sigurna da nije niko tu koga znam uživo, nekako u momentu kad se ogoliš do te mjere da pišeš ovdje o svemu bude ti bitno šta će ti ko reći
Žao mi je zbog tog prekida prijateljstva, može puno više boljeti nego prekid ljubavne veze, makar je meni bilo tako. Biće lakše, Undine ❤️
❤️
Nekad je puno do toga kakvog nas neko d
Smatra i da se mi sami počnemo smatrati takvima. Tipa ako smo nekad ispali pred nekim smotani, taj će nas možda uvijek smatrati smotanim bez ikakve želje za razumijevanjem i pomoći. I bilo što da radiš već će u sebi imati pretpostavku da nećeš ti to dobro.
Ali nekad u inat treba pokazati suprotno.
Nadam se da ti sve dobro prođe s tim prekidom prijateljstva, nemoj se gristi zbog toga, možda je tako trebalo biti.
baš tako, kako je meni teško da prevaziđem svoj prvi ili drugi dojam o nekome, mislim da je i drugim teško da to prevaziđu o meni, pa ako vidim da je negativan dojam izbjegavam susrete hahah…
ali ko što kažu, pretpostavka je majka svih zajeba, možda ja pretpostavljam loše šta drugi ljudi pretpostavljaju o meni.
pa jest, nego me ova tišina tišti, većinom volim da pričam i da razriješim to, sad sam pustila da vrijeme pokaže svoje bez da pitam kontajući možda se samo riješi, ali čini mi se da neće 🙁
Nekako sve zvuči lakše iz perspektive puno godina poslije. Nije utjeha, znam. Sada mi bude skoro svejedno. Ko želi biti u mom životu, biće.
Baš sam imala problema pustiti bitne ljude u datoj fazi života. Ili pomiriti se da neki ljudi nisu tu da ostanu. Neki se i vrate. Ali sve to iskristališe i na kraju imaš tačno sve ljude koji ti trebaju.
Uzmi sebi vrijeme i polako.
hvala ti, utješno je to čuti
Sama cinjenica da te to boli i da ti je tesko pustiti govori o tvojoj ljudskoj velicini. Kad je tesko pustiti iako znas da nije dobro, za to treba snaga i hrabrost.
you're so kind <3
Ovo za prijateljstvo zaista zna bas da boli, nekad dugo vremena. Drago mi je sto sam mogao s nekima da se vratim u redovna druzenja, za nekima mi je krivo, ali sam sam kriv, a ima i onih gdje mi je sad skroz svejedno sto ih nema u mom zivotu.
I ti si so kind <3
Tvoji postovi su dobri i zanimljivi, ali su za mod mozga kad se treba mozak malo ukljuciti. Meni nesto najcesce odgovara neki post bez mozga, nesto jednsotavno, nesto da me relaksira.
hahah stick with me, pisat ću nešto i jednostavno da te relaksira.
Ma ne smaraš nikog, samo piši, zato služi!
Jebo nas Balkan i mišljenje da ako nema lopte, nije sport! Just go girl!
Naplaćuj svoje dragocjeno vrijeme!
<3