Jest, tako je, ponekad se osjećam kao mimosvit. Iako sam do sad naučila baš dobro da se asimiliran, da ne izletim išta čudno, ali u svojoj porodici tu titulu… ne znam hoću li se nje ikad moći kutarisati.
Ali dobro, nije strašno bilo čuti “ona je svoja” kroz odrastanje jednog preentuzijastičnkg djeteta gdje je sve zvučalo kao pohvala. Možda bih i sad trebala tako razmišljati, ne tražiti skrivena značenja, onu ružnu stranu riječi.
Kad sam kratko živjela vani, to je bio period kad sam se najviše osjećala kao svoj na svom. Tad sam se osjećala i najrasterečenije i ljudi su mi postajali bliski baš brzo.
To mi je u neku ruku normalno, jer nemamo svoju porodicu tu i bilo je logično da se zbližavam sa svima brzinom svjetlosti. Također je bilo logično, jer su ljudi bili svi iz boljih socio-ekonomskih statusa, nisu brinuli ove naše brige, je li dnevnim postupcima vodimo ovu našu državu u propast i slično… naravno da je lako bilo bit “sve to”.
Ali šta mi je nestvarno iz tog perioda je to što sam tada doživjela dva slučaja kozmičke veze (ne mislim u romantičnom smislu). Znate kada vidite nekoga i imate osjećaj kao da ste ih znali od prije, kada pričaju vama je sve to tako blisko. U prevođenju riječi znate na šta misle iako ne mogu pronaći pravu riječ na engleskom. Voljela bih da vidim kako bih se osjećala sad kada sam zrelija na takve stvari, would i buy into it? Je li mene mozak varao iz potrebe za porodicom ili mi je stvarno duša bila negdje na kraju tektonskih ploča kad smo bili svi zajedno, pa su mi ti odnosi u životu ispali iz drugih država i kontinenata. Ostala sam dugo u kontaktu s jednim, s drugom osobom telepatski 😁. Potajno se nadala da su nastavili normalno sa životima, da nisu opterećeni vezom koju smo doživjeli. Glupo zvuči, ali mi to stvarno jest bio teret, iako tu kozmičnost smatram prijateljskom, teško je bilo izbječi varnice toga s neke strane. Htjela sam ostati u prijateljskim odnosima. I to preglupo zvuči, ali se ne čujemo, koliko god ja jednog od njih smatrala najbližom osobom u životu, nekako ne želim mu mutiti mozak svojim javljanjem. Iako je meni u glavi sve to posloženo, ispostavilo se da on ponekad uzima mene kao mjeru za sve druge ljude. Jedino logično mi je bilo da se ne čujemo.
Uhh baš odoh u preosobne stvari, might delete later… but this was on my chest, zbog priče o bliskim dušama.
s tim “fenomenom” susreo sam se prvi put u vecoj mjeri ovdje na blogu. i kod sebe i kod drugih. imao sam dovoljno vremena za istrazivanje da fenomenu dam i ime i povezem ga s nekim osnovnim astro znacajkama>
https://astrologus.blogger.ba/2018/02/20/karmicki-odnosi-srodne-duse-i/
nekakava zajednicka znacajka tih odnosa pored neubicajene, neopisive bliskosti i intenziteta je da prevazilaze i vrijeme i mjesto i polove . Mada se najcesce desavaju izmedju osoba razlicitog pola, nekako nisu cisto polne i ne uklapaju se u shemu svakodnevnog zivota i uloga namijenjenih nam tamo.
ti odnosi su po prirodi previse prozimajuci, nose neku “raniju” energetsku pricu koje smo svjesni na nekom nivou, ali najcesce nisu namijenjeni ovom “ovdje” danas.
tesko ih je uklopiti i radi intenziteta i radi one evolucije koju trebamo danas i radi velike sanse ponavljanja nekog neadekvatnog modela od ranije, pa najcesce zavrsavaju kao kod tebe.
ako ne zavrse, moraju se svesti na mjeru svakodnevnog zivota, smanjiti intenzitet , sto je veoma tesko, ali uz velike napore obje strane moguce , kao i sve i onda mogu na poseban nacin pomoci licnoj evoluciji i predstavljati poseban vid podrske.
malo sve mozda receno previse tehnicki , ali namjerno, radi sto je vise moguce demistifikacije pojma , jer pretjerana mistifikacija mada neizbjezna ovdje stvara problem , i drugo radi osjecaja da je to nesto lose i pogresno. desava se i drugim i poseban je sastavni dio zivota
Problem je ako svu krivicu, što u praksi nije rijetkost, u potpunosti prebacujemo na onog drugog, on(a) nije onakav kakav se predstavljao, prevareni smo, on(a) se promijenio… Time u začetku gubimo šansu da savladamo svoj dio lekcije karme, a ta lekcija je uvijek obostrana i uvijek je vezana za onog drugog. Čak i ako smo mi sami očite žrtve temperamenta ili postupaka tog drugog, u pozadini se krije neka lekcija koju treba naučiti, ako ništa lekcija da prevladamo mentalitet žrtve… Međutim u praksi se najčešće dešavaju situacije kad nema očitog i isključivog krivca.
Sviđa mi se ovo što si napisao, pročitam i treći dio pa odgovorim 🙂
“tesko ih je uklopiti i radi intenziteta i radi one evolucije koju trebamo danas i radi velike sanse ponavljanja nekog neadekvatnog modela od ranije, pa najcesce zavrsavaju kao kod tebe.”
Mislim da nas razni odnosi, ne samo oni kozmički uče nečemu, prođu pored nas, nekad lijepo nekad ružno, i moguće da budu neadekvatnog modela ponavljanja i suzbijaju rast.
Ovi najintenzivniji – kozmički su meni bili prelijepi (možda zbog prirode škorpije).
Kod mene u ovim odnosima nije bilo nikakvog neadekvatnog modela od ranije kojeg me je bilo strah, sve je stvarno bilo lijepo, i lekcije koje su me naučili ovi odnosi su mi bile najznačajnije (da se naslutiti šta je to iz početka teksta, također i iz ovog citata kojeg sam izdvojila). Ono što je kočilo da te veze napreduju je baš to što su se zadesile sa osobama suprotnog pola, a iste seksualnosti, što znači da smo u romantičnom smislu mogli biti kompatibilni, ali ja nisam željela da se to razvije, jer bi bilo nemoguće nakon toga samo zamrznuti predivan odnos, kad kažem zamrznuti, onda mislim i prelako ga nastaviti gdje je stao (što se desilo prije i priželjkujem da se opet desi)
A postoji ono nešto u mojoj karti što si i sam primijetio kad si je čitao da se te stvari koje mi je nagovještavala 9ta kuća ne manifestuju u potpunosti, 9ta venera u vagi koja je naklonjena ka inostranstvu i onda saturn treća – veza sa porodicom.
evo danima citam vase postove na blogu i malo, malo podsjete me na neke veze, probleme.. tako i ovaj tvoj, bas si me dala u razmisljanje o tim, kako kazes, kozmickim odnosima. Najbolja prijateljica mi se tako vratila u zivot nakon nekoliko godina izbivanja. a sve to vrijeme sam intezivno razmisljala o njoj, nisam je mogla preboljeti, da tako kazem, zalila sam za njoj jer stvarno imamo posebnu vezu.
imam i jednog prijatelja za kojeg sumnjam da se bio poceo zaljubljivati u mene tad, a ja nisam osjecala isto i sretna sam sto je on to prepoznao i povukao rucnu, da bi se kroz godine nas odnos malo iskristalizirao i ostali smo prijatelji, sad sam sasvim sigurna, bez ikakvih romanticnih emocija i s njegove strane.
ima jos tih ljudi u zivotu za koje vjerujem da je jednostavno u zvijezdama da budu prisutni, mozda ne u kontinuitetu i aktivno, ali izviru, vracaju se, dolaze i nosis ih u sebi bez obzira na sve prepreke i razlike.
To je baš lijepoo. Drago mi je da su ti se vratili <3