Ova organizacija za maturu je donijela dosta dobrog. Prvo što sam se odvažila upisati nešto u komentare što nisam nikad ili baš rijetko za te 4 godine škole, a drugo što sam tu bila asertivna u riječima. Zapravo sam samo htjela da provjerim ko od nas dolazi, ali eto za mene veliki korak.
Drugo što sam se javila prijateljici i opet saznala lijepe vijesti… na vrijeme. Voljela bih je vidjeti, obećale smo jedna drugoj da ćemo se vidjeti prije njenog termina ☺️.
Sjetila sam se kada sam pisala o tome zadnji put, i koliko mi je bilo smiješno kako su nam putevi u životu drugačiji, a opet koliko mogu s njom da se povežem i da je shvatim. I evo od tada se nismo čule, ne osjetim trun razlike u njenom glasu, samo dobre namjere.
Baš je lijepo znati da si sa svima u lijepom sjećanju od srednjoškolskih prijatelja. Nekako mi je to bilo normalnije i lakše za to vrijeme, nisam puno ni razmišljala ko polazi iz kakvih namjera, jesu li neke riječi za protumačiti kao zlonamjerne i logično da smo odrasli tako, ako ništa s iskrenim namjerama.
Sad razmišljam da li će mi se ova nova prijateljstva tako završiti ili utihnuti i ne čini mi se da hoće. (Ovdje ne govorim o prijateljima koji su tu 7+ godina). Prvo što nismo dječurlija koja nisu razmislila o značenju riječi i stvari koje kažemo nisu lapsusi poneseni od kuće, to su interni monolozi, uzimam ih za zlo, jednostavno nema razloga da ne tumačim onako kako je rečeno.
Kad razmislim sve te stvari koje sam dopustila da prođu ispod radara i za koje nisam tražila accountability, kasnije mi je bilo krivo. Svaki put kad bih ostajala predugo čekajući da ljudi malo shvate za male pakosti koje ni sami ne bi podnijeli, osjećala sam se kao klaun. Vrijeme će pokazati… vrijeme će pokazati. Mantra s kojom ništa ne postižem osim što povrjeđujem sebe. Treba mi čisti rez. Prekidi prijateljstava su mi gori nego i jedne veze 🙁
Ispod sam ja u stilu Egona Schielea.
Chatgpt me je zeznuo i isprobao 3-4 vrste slike Fride Kahlo da bi vidio s kojom je najpribližniji i pitao me s kojom sam zadovoljna, onda sam izgubila privilegiju da isprobam druge umjetnike.
Nisam mu to rekla ali je fulao Fridu Kahlo skroz na skroz, uradio je njen portret, ali pokreti četkice su ličili više na Van Gogha, izgledala je kao da je bojicama crtana. Kod Fride je više slikano plošno, izblendano bolje, ali eto nebitno. S Egonom sam zadovoljna, izgleda kao original. Nisam sigurna kako da se osjećam u vezi ovoga, nadam se da će umjetnici naći način da se izbore s tehnologijom. Što se tiče mog posla, evo im ga neka ga obavljaju, mogu ga podučiti i ja ako treba, samo neka mi daju neki refund na to i neka me pošalju u resort neki u prirodu da malo odmorim.
Ali poneka prijateljstva stvarno treba prekinuti, pa nek boli koliko boli. Za dva prekinuta ne žalim sekunde.
A pravi prijatelj je prijatelj i ako se ne čujete dugo. Ti su mi ljudi najdraži. Samo nastavimo gdje smo stali. 😊
Iznenadila bi se koliko ja to ne znam zapravo da uradim… ovim tekstom se ohrabrujem. Drago mi je za tebe što ne žališ 😊
Čist rez je najbolje napraviti ako više ne ide, baš u svemu.
Razmišljam o tome i stvarno ne znam…
Imala sam slučaj prije par godina, žena se naljutila na mene radi najveće gluposti koja postoji, ništa joj skrivila nisam, Bog mi je svjedok.Presječem kompletno i pomislim se u sebi ako ćeš ti sve naše godine baciti tek tako, ev vidi mogu i ja.Srela sam je neki dan slučajno, prošle jedna pored druge ko stranci, ali puše na mene primjetila sam ja.Ja njoj toliko pomogla u životu, halal bilo, jednom ne pomogneš i bit ćeš najgori…pomažem od sad samo kad se pomoć zatraži.
Ne znam, imala sam i ja takvu situaciju, ali dam prostora, krenem od toga da svako svoje probeleme nosi sa sobom, što i dalje ne daje za opravdanje da tebe svojom ljutnjom povrjeđuje… ako se ne možeš nositi s tim podržavam to što si odmakla. Svakako pomislim da je nekad tim ljudima teže sa samim sobom nego što mi možemo zamisliti
mislila sam da ce mi biti tesko prekinuti prijateljstvo koje je trajalo nekih 15 godina. nije, zato sto sam tek poslije shvatila koliko me iscrpilo i koliko sam se potajno nadala da se nasi susreti nece desiti. ljudima je tesko bilo kakve veze prekidati zbog neizvjesnosti sta dalje, jer smo navikli na neke stvari vezane uz te osobe, a osoba ko osoba i moze i ne mora da ti fali. nece faliti sigurno ako je vec prethodno uklonjena iz srca i glave.
svidja mi se slika, pogled… kao da gleda kroz onoga ko je naslikao, ima nesto drugo u mislima.
Da, baš je uhvatio to od ovog umjetnika, a meni se čini da je on slikao kod svih svoju emociju, doduše nisam se ni ja nasmijala na slici.
Kad smo već kod umjetnika, sve mi se čini da će biti ovako nešto,( nedavno mi bas izbacila slika):
https://i.postimg.cc/Ss6Q5VpZ/Screenshot-20250422-091911-Instagram.jpg
A ne znam, mozemo mi otići u resort, samo od čega ćemo živjeti? Mislim da će ovo, dok se sve ne prilagodi, donijeti mnogo gubitaka posla, nezaposlenost, siromaštvo…ne možemo svi biti influenceri ili umjetnici koji če živjeti od svog rada. Iako, tješi me to. Da npr kao što je povrće uzgojeno ljudskom rukom i brigo., pod prirodnim suncem, puno zdravije i energetksi bogatije od pnoga kojeg stvaraju mašine i koje ne raste u zemlji nego pod umjetnim.suncem, tako će se cijeniti i stvari koje čovjek radi rukom (samo se neće masovno proizvodit).
i vjerovatno će te stvari biti rezervisane za najbogatije