Kažu mi san kao najbolja terapija, a ja se ne mogu ujutro probuditi, a tek ustati. I nije lijenost u pitanju, nego neka vrsta volje i nade. Shvatila sam da sam puna sažaljenja, a ako krenem puno da razmišljam i o sebi, puna i samosažaljenja, nema ničega goreg, premalo mi fali da cvrknem i na dobro i na loše. Ali brzo to prođe, i regeneracija nije dugotrajna ali dođe brzo. Čitam jednog blogera češće nego što je on aktivan, pisao je i ovom samosažaljenju na jedan retrospektivan način i svidjelo mi se, trebala bih početi to ujutro da čitam, a navečer ovako da vidim šta će da izađe od misli. Sad vidim i zadnju objavu na tom linku i kao predskazanje situacije odavde pa globalno. Navečer pokušavam nadoknaditi manjak volje i izgubljene sate, pa me uhvati hiperproduktivnost.
Radila sam attachment style test online. Nije baš najbolje ispalo. U majčinskoj i očinskoj figuri sam secure. U generalnim odnosima sam na liniji fearful-avoidant i preoccupied. Nije ni čudo da ponekad pomislim da bih najmirnija bila da mi prijatelji šalju mjesečni dopis da smo okej. “we good”… “we good”.
Ne bih da pametujem, ali fkt svima nama treba neko ko je neutralan, neko ko nije vezan za naš život i neko ko će objektivno sagledati stvari + neko ko se neće vezati za tebe pa da mu je pretjerano stalo a tebi da ta pažnja vremenom zasmeta ako joj se ne budeš mogla posvetiti. Meni je moj psiholog pomogao dosta sa svime kako da se nosim u životu i kako da postavim stvari, prvo sama sa sobom, pa onda sa ljudima u mom životu.
+ što mi se moj psiholog samo psiholog – koji je inače mlad čovjek, istih smo godina; hoću reći krajnje profesionalan, osim njegovog obrazovanja ne znam ništa o njegovom životu što je super, jer je fokus na meni a ne razgovor da se upoznajemo, zato što to nije bit. Govorim ti ovo da znaš npr kako da se postaviš u jednom takvom razgovoru ako dođe do njega, niste tu da budete bffs. Ima dosta ljudi koji prije terapije kažu da se ne bi nikad vezali za psihologa, a tako sam puno priča čula da se desi upravo suprotno ili sa str klijenta ili sa str psihologa. Ovo isto moraš sama sa sobom raščistiti prije nego počneš sa terapijom – bilo da je to muško ili žensko – oni ne trebaju biti tvoji prijatelji, nemoj se vezati, i pričaj o svemu što te muči, najluđem, najbolnijem, najintimnijem, jer jedino tako ćeš biti bolje. ❤️
Da budem iskrena i prema tebi i prema sebi, meni stvarno nedostaju moju prijatelji, koji su se raštrkali svuda ili neki prema kojima ja trenutno osjećam određenu ogorčenost sve od intuicije koju pokušavam da ne opovrgnem racionalno. Mislim da mi to terapeut ne može nadomjestiti. Nisam pokušavala ikad da budem prijatelj i s kim u profesionalnoj postavci. U prijateljskoj postavci imam mogućnost da se šalim na račun ovoga, i sve bude tako lighthearted i neuzeto preozbiljno. To mi paše.
E sad… ne kažem da te neću poslušati, uzimam u obzir to što mi govoriš, i razmišljam je li ta cijena vrijedna nečega. Ali sam uvjerenija da imam svoje pleme ljudi da bi sve bilo bolje.
Druga stvar je što meni treba dosta vremena da budem iskrena prema terapeutima. Umanjujem stvari, govorim im da nije tako loše kao što možda zvuči itd. itd. A na kraju što mi je najgore od svega, dam sebi za pravo da procjenjujem njihovu inteligenciju, i onda kao procijenim s kim imam posla, i odakle to što mi pričaju dolazi, mislim da je ovo samoobjašnjivo, da ne idem dalje.
Ti si ja jbt ♥️
Ne zovem se bezveze gemini Gemina ♥️
Razumijem te. I molim te sve što ti kažem, kao što napisah u prethodnom komentaru, uzmi kao dobronamjerni savjet ili komentar.
Ja sam isto tako skeptično prišla terapeutima prije ovog posljednjeg. Sve sam ja nešto čitala, mjerila, ispitivala, da vidim da li je ono sposobno, pametno, inteligentno, da li zna da prepozna ukoliko slažem ili preuveličam ili umanjim nešto, ali onda mi je nadošla jedna stvar – da li sam ja najpametnija osoba u svome poslu? nisam. Da li sam i sama samo čovjek, a tako i taj terapeut? Da. Da li je meni potrebno da sa nekim podijelim nešto i pronađem riješenje koje možda subjektivno sama ili uz pomoć prijatelja ili najbližih ne mogu uraditi? Da. I tako još masu nekih pitanja i nadošla sam na to – nismo tu da se igramo mačke i miša, već da si pomognem + što se to sve plaća, pa zašto da si dodatno komplikujem život svim ovim igricama, kad mogu probati i vidjeti da li i kako ide. Ono što je mene “kupilo” kod mog terapeuta bila je rečenica na samom startu “jedva čekam da te se riješim”, na moje čuđenje odgovorio je – hoću da ti pomognem da budeš bolje i da ti terapija ne treba, da sama možeš regulisati svoje emocije i misli, a ne da te mrcvarim godinama. I zaista, nakon 8 mjeseci ja sam prestala sa terapijom a imala sam sesije svakog petka po sat vremena, osim kad sam putovala ili kad je on bio na godišnjem. Nakon 8mjeseci a to je bilo u decembru 2023.god zaključili smo oboje da dalje mogu sama i od tad znam da prepoznam u sebi overthinking, spiraling, being clingy, ili taj momenat da ti prijatelji trebaju samo reći “we good”, sve to sam osjećala i još uvijek osjećam, ali sada znam da kad to prepoznam na odgovarajući način sama i riješim.
Trebaš da znaš da to što tebi trebaju prijatelji, sasvim je normalno, ali ne treba da te toliko muči. Mi jesmo socijalna bića, trebamo ljude, trebamo naš klan i pleme, sve to stoji, ali treba da budemo komotni sami sa sobom i da ne ovisimo ni o kome, da imamo taj mir i zadovoljstvo sami sa sobom jer tek onda ćemo iskazati puni potencijal i kao prijateljice, kćerke, sestre, djevojke, supruge, šta god i kakva god da nam je uloga u svim tim životima. 🙂 cilj je da budeš sretna sama sa sobom, a klan i pleme da je tu i za lijepe i sretne stvari, u krizama svakako da se podrazumijevaju 🙂 ❤️
Ja koja je odmah uhvatila za digitron sa 8x4x… hahah.
Ja ghostam svoje terapeute, čim skontam neke stvari, nekad imam osjećaj da će njima trebat terapeut od mene zbog nekih postavljenih pitanja (molim Boga da su stabilniji nego što ja mislim). Nekad i prema njima imam puno sažaljenja, što mislim da mogu da osjete, kajem se za to. Meni treba jedan girlboss od terapeuta, osoba s puno samopouzdanja. Doduše ja sam do sad išla na ove free varijante. Demo varijante hahah.
Btw sve sam uzela u najboljoj mogućoj riječi i sve tvoje čitam s blagim tonom ♥️
Samosažaljenje može biti zamka ako u njemu ostaneš zarobljena, ali ako ga prepoznaš i preusmjeriš u samorazumijevanje, može postati alat za rast. Problem nastaje kada te drži u mjestu umjesto da te pokrene. Možda bi bilo korisno da ujutro ne tražiš motivaciju u osjećanjima (jer su ona očigledno promjenjiva), nego u nekoj maloj rutini – nečemu što se jednostavno uradi, bez unutrašnjeg pregovaranja. Popij kafu ili započni dan nekom fizičkom aktivnošću koja ne ostavlja prostor za unutrašnju raspravu.
Da, da… i ja to mislim, svejedno lijepo je čuti to i od drugih ljudi to kao podršku, kao “just do it” haha.
Zato kontam da bi me promijenilo malo da kupim longboard pa da se do posla tako dopepam, vidjećemo. Mislim da je moguće sve, i da ću se jednom kroz maglu sjetiti ovih osjećanja bez puno svijesti kako sam ih prevazišla.
Došla sam da ti ostavim srce: ❤️
I ajd odmah idi online kupi longboard!
♥️
Od mene isto jedno srce i jedan push za longboard. Takodjer i push za otkaz ili neplaceni odmor i par mjeseci da dodjes sebi