Danas je dan toliko bio sjeban da sam iskoristila sve tri terapije za popravljanje raspoloženja.
Prva je bila sungazing, logično, buljim u sunce pred zalazak i hodam prema njemu dok ne zađe
Druga je bila thriftanje, tj. običan shopping, ne trebam se pravit da je išta manji poriv za konzumerizam od onog ko da sam otišla u SCC. Ali ima nešto u tome jer je unutra ništa ni s čim, pronaći nešto da valja je baš teško, posebno ako se već probralo. A kad si loše može bilo šta da valja samo da ne odeš kući praznih ruku. Tako sam i ja odlučila da je crni muški mantil meni super kao haljina, još mogu kajiš stegnut fino oko struka, ma odlično, ali treba mi neki šorc sad za tog outfita, da bi bio pristojan. Zbog ovih mojih ekscesa u raspoloženju i jeftinoj kupovini u polovnim radnjama i izgledam kao bussiness casual beskučnik. Ne smeta mi.
Treća stvar je vožnja autom i muzika na max. Kako nam bolan ne treba feminizam, a vožnja autom ovako utiče na ženski mozak? To je definitivno najbolje funkcionisalo. Trebala sam plakat tu, htjela sam plakat, pripremila se i sve… i zaboravim ko dijete kad ga zavaraš igračkom. Vidjela sam vaše plejliste i baš sam se zapitala jesam li ja i dalje pozer koji odbija ove cajke preko Drine, i onda se sjetim da volim Seku Aleksić, i dodje mi u mozak ona njena pjesma, i pustim je sebi u autu, ali kako nemam 3g morala sam da je puštam na repeatu, sad vam mogu reći da mi je trebalo 4-5 puštanja Boli stara ljubav da dođem do Ilidže.
Kad sam se vraćala iz šopinga, srela sam kolegu s faksa, koji je onako bio klošar svoje vrste. I ne krijem to da sam ja bila štreber svoje vrste, pa su nam se tako grupe prijatelja daleko odvajale, da ne kažem ne podnosile. Mada znala sam uvijek da je to ona old tale, Rory Gilmore, holivudska šuplja, gdje se mi zapravo gotivimo. I pozdravi on mene fino, skontam da hoće da stane sa mnom, i stanem i ja. Reko “Evo iz nabavke haha”, zasmije se i on, kaže i on je čest u tekstilu, lol. I pita me za posao i ja mu kažem random nešto kao gdje radim, kaže on “Joj ti si bila stvarno uvijek zlatan primjer naše generacije” i nije me uhvatio zatečenu, ali ne znam šta mi bi, nešto u meni što me tjera da kompliment vratim komplimentom, i kažem mu “Ma Dasa i ti si meni od svog društva bio top”, frajeru bi baš neugodno, nije očekivao, vjerovatno ni ne misli da jest bio uredu na faksu. I meni bi neugodno kad sam vidjela da je njemu neugodno. Nisam se iznenadila toliko na glupost što mi je priredio moj mozak koliko se on iznenadio, ali je bilo teško tako rastat se u toj cijeloj neugodnosti.
To je bila “ničim izazvana” (navodnici) situacija. Hajde, biće mu drago kada to preradi, sigurno. Jedna više situacija koje se sjetimo kada se nekoga sjetimo😊
Kod mene narodnjaci preko Drine, ali ni do Drine, niti oko bilo koje Drine još uvijek ne prolaze. Ne mijenja se ni sa godinama koje protiču. Mogu, doduše, irskog folka uvijek, američkog nešto.
Dobro se naspavati, najbolja terapija✨
Narodnjaci su jedno, cajke su drugo. Spremna sam da uđem u fight mode za činjenicu da su u Jugi narodnjaci bili smisleniji i rađeni s više truda, što se teksta tiče. Evo dozvolit ću sebi da ti ovo zakačim:
Gledam u tužnu jesenju noć
S pokisle grane lišće otpada
U daljini čujem muziku neku
I pitam sebe, gdje li si sada
Ja svakog dana proklinjem sebe
Zašto te drugom prepustih lako
Pjevao sam pjesme, nado se boljem
I bezbroj puta uz gitaru plako
Nisi me voljela u ono vrijeme
A ja sam želio samo jedno…
Sad kada nismo ni mladi ko nekada
Dođi da ostarimo zajedno
Mada razumijem da uhu više paše jedan zvuk, pa bolje onda ne puštaj Šabana Šaulića, i mene je ovaj link natjerao malo da razmislim koliko su močne pjeseme zapravo, evo naježih se uz ovu kulminaciju refrena
https://www.youtube.com/watch?v=szSi-QgSnD8&ab_channel=Let3-Topic,
možemo o Šabanu i inim pjevačima, poyy
a šta znači to inim, nisam šklovavala
ini – ostali 😁
Hahaha, ja ti nikako nisam za fight mode-a, pa neka sve bude tako kako si napisala, uključujući i doživljajnu vrijednost rečenog ili samog izraza u tom tekstu😃
Dje problem ? Pricaj nam sta te nasekiralo ? Mens cini mi ljudi moramo nauciti da zivimo s belajima, tj moramo naci nacina kako to amortizovati, jer necemo nikada naci nacin da ih ne bude. Meni su terapija najcesce da se nasmijem, i dobar film i kahva i dobar insan.
Pametno veliš. Ma sekira me nktb sve isto što i tebe sekira, pisat ću nekad