Probudi se

Probudi se 2025-ta je, probudi se dvije hiljade dvadeset peta je i muškarci pričaju sa ženama. Nije bio budan i dalje, iako je gledao u jednu tačku otvorenih očiju, znala sam da nije sa mnom i da ne zna o čemu pričam. Imao je isti onaj pogled koji bih imala i ja da sam sama sebi izgovarala ove riječi prije 5 godina. Ne bih vjerovala da sam ja ta osoba, ali bih se možda pravila da razumijem. Stiglo me je moje štrebersko iznevjerovanje prema ljudima s malo motivacije… kako to da neko ne stiže obaviti svoje obaveze, neko to sada zove burnout-om, ja sam to tada zvala izvlakušama. Probudi se, hvata me panika. On možda ipak razumije to, što ja ne bih mogla tada, a ni sada nakon 5 godina, da razumijem kod same sebe . Vidim mu u očima. A možda me samo voli, pa mu je postalo uredu da ja tako brbljam o svojim izmišljenim nedačama, što su mi u glavi. Za ovu godinu želim da naučim da nikad ne kažem nikad, jer me ono uvijek stiglo i bilo je brže od mene.

P.S. (kad smo već kod želja) Za ovu godinu želim da naučim Rarinu istinsku samokritičnost, koja je ne uhvati u koštac (nadam se), lakoću s kojom se okrene sama oko sebe i s kojom zna da je to ona. Od Shaw želim da naučim njen način s riječima i mogućnost ispovijesti bez da upire prstom i u kog ili da neko ima taj dojam. Od Bruta želim da naučim da osjetim stvari kako ih on osjeća (jer mi se čini ispravno), i jer su moja osjećanja upaljena na 20% i sve mi je prigušeno. Od Vasionke bih voljela da naučim način na koji ona uvijek ima kompas koji pokazuje na pravi sjever, i ne izdaje je, i to koliko zna sebe i druge. Voljela bih da se ponovno naučim karizmi i nonšalantnim /spontanim razgovorima s ljudima, što mislim da sam kroz povlačenje izgubila. Bit ću aktivnija.

10 Comments

  1. I baš pravi sjever, ne mogu ni sa magnetnom busolom nego s višim matematikama?

    Spontano je imamentnije mlađem dobu, tako to dođe, učimo. Ja ti želim čist eter oko tebe (zna nabiti protonima od hektike opasno) i unutrašnju lakoću. Ova busola mi kaže da ti, ustvari, to treba.
    Stižeš svuda gdje trebaš biti baš tada, festina lente?

  2. Nadam se da ćeš naučiti taj dio nikad ne reci nikad, olakšaće ti nošenje sa zajebima do kraja života.
    Vjerujem da je sve to za čim patiš tu, samo zatrpano. Neki dijelovi ličnosti se ne mijenjaju jer su fabrički Mi, Undine, zapamti to, samo intenzitet varira s obzirom na okolnosti.

  3. Nešto mi ne djeluje da je tebi potrebna ikakva samokritičnost, jer se ona (kod mene) ne javlja kao korektivni mehanizam na veće propuste, već više kao svjesnost koja ih registruje, ali, nažalost, ne umanjuje. Teško objasniti. Iz posta se da naslutiti da rijetko omaneš i da si skroz naviknuta na gotovo robotsko izvršavanje obaveza bez obzira na okolnosti – možda bi ti trebalo od mene da naučiš nešto drugo, a to je nekada da, naprosto, odbiješ da se ponaša

    • (Ono kad zaspiš upola rečenice ?), vjerujem da sam prije komiranja sinoć željela napisati (evo sad slijedi nastavak ?) da bi ti (možda) više pomoglo da od mene naučiš da je sasvim uredu da se omane u nekim obavezama i da se prioriteti poredaju onako kako ti želiš, a ne kako se od tebe svi očekuju.

Comments are closed.