muči me nešto odavno i bojim se to da kažem na glas, kao da već nije stvarnost govorila ja o tome ili ne, a možda i nije stvarnost, ali jeste moja.
kako je zagarantovana ta lažna sreća svima nama u odnosu 1+1… nisam sigurna da jest, ali je laž koja nas drži budnima i u životu, možda zato sto je nedostižna. nadojena tih priča kroz masovne medije i sve žene koje vječno romantiziraju taj sretan “KRAJ”… (sad mislim kako je lijepa dvoznačnost rijeci kraj)… (gubim misao)
prije nekoliko godina, dok sam još bila dijete, kod nas je dolazila nanina sestra, puna smiješnih priča o svom doslovno tragičnom životu, istinski vedra i nasmijana… rekla je “nisam se ja udala za koga sam najviše voljela”… mene je to tad pogodilo, jer sam bila mišljenja da je to jedna od ključnih stvari u životu… i kao: jedno je ne udati se, a drugo je udati se za tiranina koji maltretira tebe i djecu, pa naposljetku sebi presudi i s tim još vise napakosti svima oko njega… sve to dok ljubav tvog života živi u drugom selu… kako joj je taj apsurd donio sreću, kako joj je neispunjenje u ljubavnom životu stvarno ispunilo život. postao je životopisan, a ona je bila presmiješna i jako energična žena koja to prenosi na sve. nije mi tada bilo jasno kako se neko može nositi sa svim tim (nije ni sada), a šta mi je postalo jasno je da ne može svaka od nas imati svoj sretan kraj… to je jedan od onih prvih momenata kad pomisliš “je li se moji roditelji vole”… jesu li se uzeli iz ljubavi ili iz kompromisa sa realnošću? deprimirajuća misao za (recimo) jedno desetogodišnje dijete tada… nisam pomislila da će mi se sve to urezati tako da mogu detaljno opet da prepričam tu stvar i te misli, ali izgleda da me nisu nikada popustile. i sad nekad pomislim za sebe to isto…
I tebi, kao i Shawinoj, ide prvo jedan laik, pa onda čitanje… 😃
i ja lajkam njeno uvijek
Sve romantiziranje svijeta i mnogo više od toga postoji!
Ipak, najžešće romantiziranje nije materijal za brak, jer izgara i sagorijeva sve oko sebe. Nešto poput supernove.
Ovo što rekoh da se naučiti prepoznati, ali vjerovatno pretpostavlja više brakova/partnerskog zajedničkog života.
a šta ako he neko sposoban cijeli zivot da romantizira, ima li tu kraha?
Romantiziranje i žestoko romantiziranje, đavo je u detalju.
Naglasak je na razlici između dvoga.
Ne volim to romatiziranje “ljubav tvog života živi u drugom selu”. Tko zna i kad bi možda bio s tom “ljubavi svoga života” kada bi se za nejg udali, bili to bio “sretan kraj” ili bi se negdje usput izjalovilo jer lako je s distance govoriti da je netko ljubav života, teško je to ostvariti u realnom prostoru i vremenu gdje se dolazi do izražaja da mozda ni sam nisi sposoban da voliš, kao što ni taj drugi možda nije sposoban da voli…
Uglavnom kompleksna tema.
upravu si, vjerovatno sam kondicionirana da se tako izrazim… a ona je to tad nazvala “čovjek kojeg sam najvise voljela”, i zvuči ispravnije. i definitivno se slažem s tobom… sada
I ja ko slicno laura razmisljam, previse jw to idealiziranja neke tmo ljubavi i crush po selendri, mozda bi i taj bio govnar isto kad provedes zivot s njim, malo je to delulu
mozda jest delulu, a kako biti realistican i sretan?
Sve što se nije desilo, nije ni trebalo da se desi. Sigurno ne bi ni valjalo za mene. Za sve postoje neki viši razlozi… A pogađa me momenat propitivanja da li su mi roditelji sretni skupa. Iz ljubavi se jesu uzeli i svašta su prošli u prvim godinama skupa gdje je moj otac uvijek bio na maminoj strani da je to hvale vrijedno. Ali ne mogu da se otmem skitanju misli – koliko bi bolji bili da nije bilo rata jer je to uveliko uništilo njihove snove skupa i odvojeno u životu koji žive…
Problem je kad se vjencas za partnera koji ne zna da promijeni to sto si ti zaljubljen/a u drugu osobu i ne zna da ucini da se zaljubis u njega/nju i da napravi takvo stanje da ti zelis da zivis sa tom osobom. Jer desi se da ta “ljubav tvog zivota” zamijeni sa necim boljim iako mislis da je to nemoguce. Da su ljudi sposobni sigurno bi bilo da se gotovo svaki slucaj mogao promijeniti. Ja licno se zaljubim u energiju osobe, mentalitet, kad osjetim da mi moze sa tom “energijom” biti dobro (naravno ne kazem da je fizicki izgled nebitan) Nazalost (bar u nasem Balkanskom mentalitetu) nemamo mnogo takvih “energija” da su u stanju da naprave ambijent da se zaljubis u njih (neki pokusaju da glume i ne moze to dugo) i onda vjerovatno ljudi traze da dobiju makar nesto u partneru, kao npr stabilan i miran zivot sa sto manje problema i tako et…