0 komentara 8

na vrh članka

misli naviru intruzivno, a ja im se opirem da ih ni ne dovršim iz straha šta bi me natjerale da uradim, i tako ostanem sa emocijama nepoznate prirode. kad me pitaju “šta je bilo”, a to što je bilo su oni sami, koji su tu i koji mi ne trebaju jer mogu sve sama… šta tad da kažem osim da se nasmijem, i da kažem da je sve ok. i kao budi bolja osoba, i kao pravi kompromise, i komprimiraj svoje principe i iznosi najbolju stranu svoje ličnosti samo da im se ni to ne bi svidjelo. i onda idi kući i plači i ninaj se, i koristi termofor kao jedinu toplinu koju zaslužuješ. i ne plači iz realnih razloga koje imaš, jer bi bili preteški da se o njima razmisli, nego izmisli neki random razlog i drži ga se jer ga je lakše procesuirati i izgovoriti ljudima. i budi sama. i budi bolji čovjek. i budi ponosna, i časti ljude oko sebe i ne dozvoli da iko vidi da ti išta fali i ne oslanjaj se previše, ali ni premalo, jer nije prirodno. i reci nešto, ali ne i previše, jer će neko uzeti tvoje mišljenje zdravo za gotovo, i morat ćeš u njemu ostati ustrajna. i provodi vrijeme vani, jer gruja izbija misli. i humaniziraj druge ljude i dopusti im da ti se približe, jer je prirodno, pa onda u pola noći shvati da su ti nepoznati, da ih ne znaš uopšte i nemaš pojma po kojem osnovu si ih humanizirala. i bankrotiraj i osjećaj grižnju savjest, i idalje živi istim životom i ne budi cicija i budi mi ok, ljubim te. ajd sad budi produktivna. od nesretnog čovjeka društvo nema koristi. ispravi se i budi sretna ili se pravi… svejedno…

8 Comments

  1. Divno pišeš, previše analiziraš, a jedno bez drugog ne može, zato je, o sebi sad kažem, taj proces uvijek gorko sladak jer u analizi nađem puno mjesta koja ne volim i koja nisu čak ni pohvalna a ni prihvatljiva, ali uvijek me utješi taj estetski moment, jer je to što izađe lijepo, meni, ako je još kome … pa onda bude lakše ❤

Leave a Reply