0 komentara 14

To me it seems a little more important

Lagala bih kad bih rekla da me nije povrijedilo. Samo što nisam osjetila dan nakon, onako kako sam osjetila te iste sekunde kad se desilo. I evo, i dalje osjetim kad je dan prazan i kad ne znam šta da mislim. Moje utješne riječi su uvredljive prema prošloj sebi. Ne mogu da se žalim, potpisala sam ovo, znala sam da će da se desi. Ono što mi je krivo je što nisam imala priliku da kažem svoje riječi, nisu htjele biti poslušane, i sad trebam da ih ponavljam sama sa sobom, i vodim konverzacije… a zapravo najbolje da ništa nikad nisam ni rekla, a od mene se nekad tražilo više od onog “ok” koji grize svoj jezik. Sada vidim da je to najbolji odgovor kad si neshvaćen, to prokleto stanje – biti i ostati neshvaćen, jer tvoja realnost nije bitna, bitna je samo uloga koju trebaš da ispunjavaš u tuđem životu. Žarko želim konflikt, a ne ovu rehabilitaciju i hladan tuš praznih poruka osobe koja ti nije dozvoljavala da ne znaš ni jedan djelić njegovog života i sada ništa.

14 Comments

  1. Ali, konflikt iz perspektive u kojoj možeš samo reći ok možda djeluje kao ispravna stvar, na fazon – ne cenzuriši me kad sam puna svega da ti kažem, da izlijem svoj jed i gorčinu na tebe. Suštinski, to ti i ne treba. Zagrli svoje ok i daj toj osobi osmijehe i tišine; znam po sebi, svaki put sam samo ispala najgora kad sam govorila sve što sam željela, a svaki put su mi se vraćali kad sam hrabro govorila ok, gutajući gorčinu u sebe umjesto izbacivanja van. Sabur

      • Ma nije problem ni iscrpno objašnjenje, ni pravdanje ni ok s tačkom ili bez tačke. Problem je ono što je dovelo jaza, a kad je već do njega došlo, nebitno je na koji način reaguješ. Ako bude i drugoj strani stalo, prepoznat će to u toj tački. Kad se nešto u odnosu, pitanje je žwli li se i može li se popraviti, nije bitno na koji se način lijepi i ponovo sastavlja. Ako je odnos objema stranama vrijedan reparacije, druga će strana u toj tački prepoznati negodovanje, makar i pasivno-agresivno pa pitati zašto taj ton i dati ti priliku da objasniš. Ako ne prepozna, i ne želi objašnjenje, a ako prepozna i pita te, a ti opet ne objasniš, nije onda ni tebi stalo. A ako uspijete, vaš će odnos će postati kao one, ne znam jesul japanske ili kineske, vazne što imaju veću vrijednost što su na više mjesta razbijene i ponovo sastavljene nekakvim zlatnim nitima (glwdala neki dan izložbu tih umjetnina i baš ne dojmile). No, ako jedno ok. okonča sve, onda i neka se razbilo.

  2. Ok. ostavljam u nekoliko slučajeva:

    1. kada mi nije stalo,

    2. kada imam snažan osjećaj da će se situacija koja dovodi do ok. uz grižnju (jezika) uporno periodično ponavljati iako takvo neko ok. raspravimo više puta (to si Rarine kineske vaze koje su postavkom stvari jednostavno osuđene da budu trajno ili veoma, veoma dugo ustvari polomljene, a ne prekrasne u svojim ožiljcima) – ovdje je linija manjeg otpora zaključiti da se prosto radi o nekompatibilnosti, što ne znači da ta linija nije tačna samo zato što je linija manjeg otpora,

    3. kada slutim da će moje raspravljanje umjesto ok. dovesti do uticaja koji, dugoročno gledano, ne mora imati potencijal pozitivnog uticaja na tu osobu, a može je skrenuti u tok za koji etički ne smijem preuzeti odgovornost na način da sam uvjerena da je baš taj tok bolji za nju.

    Kada čovjek sagleda ove tri tačke, teško da bi iko prekoputa uspio sagledati motiv i stanje koje se krije iza svakog ok. S druge strane, ako se motiv i stanje pokušaju raspraviti, tamo nas očekuje neko drugo stanje i neke druge oči koje drugačije gledaju na svijet i drugačije osjećaju – to stanje, gledanje i osjećanje, u trenucima preloma iz sve tri tačke, uvijek je drugačije nego naše i poput slijepaca smo, obe strane.
    Tada je ok. bolje od teških riječi u sva tri slučaja. I napokon, život lijepi u prekrasnu vazu ono što se, proviđenjem, želi zalijepiti, treba to imati u vidu i prepustiti se u ovakvim dilemskim situacijana. Vrijeme je tu saveznik.

    • trenutno mi nedostaje prvi. treci je se haoticno odigrao gdje je raspravljanje dovelo do “kud ne rekoh ok”, drugi gdje stvarno shvatam da je nekompatibilnost sveprisutna i da bilo kakvo raspravljanje umjesto prostog ok ce zauvijek ostati neriješeno (ponavljano) i zelim da doživim to prvo – prosvjetljeno, to mozak-eksplodira, treca-slik-u-meme formatu, najveci stepen svijesti, gdje me prosto “boli briga”

Leave a Reply