0 komentara 4

Majstor za habanje odlično funkcionalnih slušalica

Tehnika i ja smo se mimoišli u nekom pasivno-agresivnom susretu gdje sam se ja pravila da apsolutno dobro znam baratati i manipulisati istom, a ona me je iznenada svaki put nadigravala. Jebo ga ja.. ili kako već da kažem. Jebem ti i ove ljude što nonšalantno parkiraju auto po ovom zvizdanu direkt onako da mi u oči bliješti njihovo metalik auto. Jebem ti i ovu nonšalantno-nekulturnu ekipu s jednom curom koju sam prošle godine upoznala na SFFu i rekla da mogu sjesti sa mnom jer nemaju utikača za punjač pa su me oni lagano istjerali s mjesta i sklonili moj laptop i stvari na drugu stolicu dok nisam bila tu, jer tobože njihov laptop se uključuje s te tamo strane (baš kao i moj, a ko me pita). Baš onako glupavo naivno da se nisam mogla ni izderati i reć’ da je to čisti bezobrazluk, people be stupid fr. Jebemu ja i moju umjtnu pristojnost i nemoć za izazvat belaj i biti okrutno govno kad to treba i reći de bola šta vam je, otkud sad ovi likovi tu gdje sam ja bila. I jebem ti moje glupo povlačenje i nalaženje kompromisa sa samom sobom, jer ostalima je dobro neuslovno. (Je li se to može nazvati kompromisom uopšte). I ovaj fakultet je sranje puno klišea. Zamijenili su i konobara u ovom kafiću ispod, a on je jebeno isti kao i onaj stari i građa mu je ista, +- par centimetara u obimu pivskog stomaka. Ali ne smeta on, neka su našli istog lika, s istim personalitijem, to ipak taj poslodavac želi održati duh mjesta. Ali šta je sa ovom prokletom grupom wannabe cool cura, koje su sve osim kul, i koje su okrutne prema svima ostalim koji nisu dio njihove ekipe. Bukvalno svaka generacija ima svoju grupu mean cura. I šta je sa tim da oni misle da je karakterna osobina blejit u ovom kafiću dan-noć i pravit se da je to njihovo mjesto, onako iskonski. I drugi je asistent na ovom istom predmetu kojeg ja položih birvaktile, i relativno je mlado meso, ali se iz nekog razloga, kao i onaj što izleti sa faksa prije njega, nevjerovatno jednako loži na karakter ispijanja kafa sa cool studentima, fol pomaže, fol kafe-su-moj-kabinet. Fol: jebite se svi iskreno, eto. Apsolutno chlicheesque u svom pokušaju originalnosti. Sve u svemu na šake se može izbrojati broj ljudi s kojima je rega sjest i otići na kafu, ali oni uvijek imaju nešto da rade. I zvuči čudno ali trebalo mi je vremena da skontam da su ti ljudi najčešće oni koji mojoj površinskoj vizualnoj percepciji ne bi nikad pali za oko, ne izgledaju posebno i nisu ekstravagantna hipsterska govna, kakva ja inače držim oko sebe, ali sjednu mom duševnom kapacitetu onako baš po taman, i nisu oprani ni iskompleksirani, i šta rade, rade za svoju dušu, a ne za ukupni vizuelni dojam. I ne bih ovo ništa pisala da biblioteka ima normalno radno vrijeme, ali eto taj karikaturalno karakterističan lik koji još uvijek nije doživio svoj kliše voli da završi ranije, i ja se često osjećam jebeno grižljivo kad vidim da mu smetam što sam ostala sama tu. A i promaha je na ovom otvorenom dijelu trijema, i fino je u kafiću, i uspijevam razvući ovu kafu na još par sati, jer mi se ni ne pije, i manje me drma grižnja savjest što ovdje radim, jer realno manje smetam nego u toj biblioteci. I evo ovaj moj seminarski, pardon naučno istraživački rad me naučio da ne pišem tekstove u jednoj produženoj rečenici sa milion zareza, nego da stavim jebenu tačku. I nije mi drago, zvuči čudno, moje misli su niz jednog dugotrajućeg ranta ilitiga brbljanja. Jučer sam htjela da pišem o kiši i mistično-prelijepom mirisu mog balkona, i mislili su mi pobjegle. Očito je bijes jača emocija za izražavanje od sjete. Zanima me ko bí prije mene kliše kojem ja trenutno ispunjavam mjesto?

4 Comments

  1. U ovom mom kafiću obitavaju kamiondžije, autobusdžije, šverceri automobila, šverceri mobitela, šverceri narkotika, jajari, lihvari, po neki policajac navrati, a ukoliko neko žensko zaluta, vjerovatno pomiješala sa psihijatrijom… 🤣

    • a što je najgore, ne mogu nazvati ovo svojim mjestom, jer nije. a tražila sam ja svoju kafanu ovdje u svom naselju. nesto sto bi bilo dovoljno nische i ne toliko privlacno ikom ko me zna, da se ne moram pozdravljat na sabahu, ali me pogodilo to što je sve bilo s tom masculine energijom koju opisuješ, pa se nisam snašla

  2. Sljedeći put hoću drugotrajući rant, tačke zaista smetaju u tom postmodernizmu.
    Doduše, toliko je autentičan da i tačke mogu proći.

    (p.s. Hipsteri su pomalo komični sveukupno sa svojom cijenjenom pojavom, zar nisu? Čak i ako su dobri ljudi, bar su malčice komični😁)

    • ma nisam znala fino da se izrazim pa sam napisala hipsteri, kao neko ko se pokušava istači u svojoj unikatnosti putem odijevanja (na to sam mislila ali nisam našla prikladnu riječ za nove generacije), a zapravo hipsteri realno označavaju generaciju (sada trideset+godišnjaka) milenijalaca što nikad nisu naučili kapu fino da stave preko ušiju, nego je podvrate, i pantalone podvraćaju i onako malo izgledaju kao da im je higijena off, a kad im se približiš zapravo pravo lijepo mirišu, malo se krindžam na hipstere (te hipstere po pravoj definiciji) jer sam se nadala da će izaći iz te faze kad dobiju djecu i pređu neke godine, jer realno nekako su se malkice ukalupili, bilo bi lijepo da nam ostave nešto tu za zapitat se, a ne da im, iste sekunde čim ih vidimo, znamo njihovu formulu.
      a teško mi je nazvati ovu gen z generaciju hipsterima jer oni svi furaju taj fazon, ne možeš baš reć’ “vidi ga, hipstera” jer su svi friško izašli sa tiktoka, iako imaju poseban modni izražaj niko nije mimosvit, kako su u svoje vrijeme hipsteri bili.

      a baš nešto mislim da ovaj rant nije autentičan i kad bi bio češći imam osjećaj da bih morphala u trama ili tajnog agenta, čak i dok sam pisala totalno sam se unijela u njihov karakter, svidjelo mi se.

Leave a Reply